Artroza je kronična bolest cijelog zgloba obilježena razaranjem i gubitkom zglobne hrskavice uz druge artikularne promjene, poput hipertrofije kosti (stvaranje osteofita). Javlja se progresivna bolnost koju kretnje pogoršavaju ili izazivaju, zatim zakočenost koja se povlači <30 min nakon aktivnosti te otok zahvaćenih zglobova. Dijagnoza se potvrđuje radiološki. Liječenje se sastoji iz fizikalnih mjera (uključujući rehabilitaciju), farmakoterapije i kirurških zahvata.

Artroza, osteoartroza ili osteoartritis (OA) je najčešća bolest zglobova, koja obično postaje simptomatska u 40–im i 50–im godinama i skoro je uvijek nazočna u dobi od 80 god. Ipak, samo polovica osoba s artrotskim promjenama ima izražene tegobe. Artroza u muškaraca prije 40. god je mahom posljedica ozljeda. U dobi od 40 do 70 god. po učestalosti OA prevladavaju žene, nakon čega se spolovi izjednačavaju.

Klinička slika

Početak je uglavnom postupan i zahvaća tek jedan ili dva zgloba. Prvi simptom je bolnost, koja se često opisuje kao duboka, pogoršava se opterećenjem, a olakšava mirovanjem, da bi konačno postala manje–više trajna. Nakon spavanja ili mirovanja javlja se zakočenje, ali traje <30 min i smanjuje se u pokretu. Kako artroza napreduje, pokretnost zgloba se sužava uz bolnost, krepitacije ili osjećaj struganja. Bujanje hrskavice, kosti, ligamenata, tetiva, kapsula i sinovije uz veće ili manje zglobne izljeve dovodi do karakterističnih uvećanja artrotskih zglobova. Kasnije se znadu javiti i fleksione kontrakture, dok je iole značajniji sinovitis rijedak.

Većinom su zahvaćeni distalni (DIP) i proksimalni (PIP) interfalangealni zglobovi s pojavom Heberdenovih ili Bouchardovih čvorića, zatim prvi karpometakarpalni zglob, intervertebralni i zigoapofizni zglobovi cervikalnih i lumbalnih kralježaka, prvi metatarzofalangealni zglob, kuk i koljeno.

Cervikalna i lumbalna spondiloza uzrokuje mijelopatiju i radikulopatiju, no klinički znaci mijelopatije su obično blagi, dok radikulopatija zna biti izražena, ali ipak rijetko jer su živčani korjenovi i gangliji dobro zaštićeni. Ponekad se javlja insuficijencija vertebralnih arterija, infarkt kralježnične moždine ili pritisak osteofita na jednjak. Tegobe polaze i iz supkondralne kosti, ligamenata, sinovije, periartikularnih burza, kapsula, mišića, tetiva, diskusa ili periosta jer su sve ove strukture osjetljive na bol. U moždini supkondralne kosti zna porasti venski tlak s izazivanjem boli (katkad se naziva "koštana angina").

Koksartroza postupno sužava pokrete u kuku. Bol se zna projicirati u prepone, prema trohanteru ili referirati u koljeno. Kako se hrskavica pri gonartrozi posebno uništava (medijalni gubitak je izrazit u 70% slučajeva), ligamenti olabave i koljeno gubi stabilnost s bolnošću tetiva i ligamenata.

Osjetljivost na pritisak i bol pri pasivnim pokretima javljaju se razmjerno kasno, čemu pridonose spazam mišića i kontrakture. Mehaničke blokade zglobnim miševima ili abnormalnostima meniska uzrokuju pojave “preskoka” i “škljocanja”. Opažaju se i drugi deformiteti te subluksacije.

Erozivna artroza šake izaziva sinovitis i stvaranje cista, a oštećuje najviše DIP i PIP zglobove. Prvi karpometakarpalni zglobovi su zahvaćeni u 20% artroza šake, no metakarpofalangealni zglobovi i zapešće su obično pošteđeni.

Dijagnoza

Na OA treba posumnjati pri postupnom razvoju simptoma, osobito u starijih osoba. U tom slučaju treba snimiti radiogram većine simptomatskih zglobova. Obično se otkrivaju marginalni osteofiti, suženja zglobne pukotine, povećana gustoća supkondralne kosti uz formiranje cista i remodeliranje te artikularni izljevi. Suženje zglobnih pukotina koljena prije će otkriti snimci u stojećem položaju.

Prognoza i liječenje

Artroza je većinom sporadično progresivna i povremeno se zaustavlja ili popravlja na nepredvidljiv način. Ciljevi liječenja su suzbijanje boli, održavanje pokretljivosti zgloba i unapređenje lokalne i opće funkcije. Osnovno se liječenje zasniva na fizikalnim mjerama rehabilitacije, na vježbama snage, fleksibilnosti i izdržljivosti, na potpornim uređajima i na podešavanju svakodnevnih aktivnosti. Farmakoterapija i kirurški zahvati su tek dopunske mjere.

S rehabilitacijom je najbolje otpočeti prije nastupa invaliditeta. Vježbe održavaju gibljivost zgloba i čuvaju hrskavicu te povećavaju sposobnost tetiva i mišića da preuzmu opterećenje pri zglobnim pokretima. Vježbe mogu zaustaviti pa čak i restituirati artrozu koljena i kuka. Svakodnevno treba provoditi vježbe istezanja. Iole duža imobilizacija pogoduje kontrakturama i pogoršava klinički tijek, ali je nekoliko minuta odmora (npr. svako 4–6 h preko dana) blagotvorno kad se uravnoteži s vježbama i radnom uporabom zgloba.

Korisno je podešavanje dnevnih aktivnosti. Bolesnik sa spondilozom, koksartrozom ili gonartrozom treba izbjegavati duboke, mekane fotelje i naslonjače s nepovoljnim položajem tijela i otežanim ustajanjem. Redovito postavljanje jastuka pod koljena potiče kontrakture pa ga isto treba izbjegavati. Bolesnicima su najbolje stolice s ravnim naslonom bez nagiba, čvrsti ravni kreveti s obrubom, a sjedala automobila trebaju biti pomaknuta naprijed, ali udobna. Moraju provoditi posturalne vježbe, nositi čvrstu ili sportsku obuću i ne prekidati zaposlenje ni fizičku aktivnost.

Farmakoterapija je dopuna navedenim mjerama. Paracetamol PO, do 1 g 4×/ dan, smanjuje bolove i dobro se podnosi. Ponekad je potrebna intenzivnija analgezija.

NSAR, uključujući i koksibe, dolaze u obzir kod refraktornih bolova ili znakova upale. Mogu se uzimati zajedno s drugim analgeticima (npr. tramadol, opioidi) radi bolje kontrole simptoma.

Miorelaksansi u niskim dozama ponekad ublažuju bolove iz napetih mišića koji trebaju podržavati artrotske zglobove. Starijim bolesnicima međutim uzrokuju previše nuspojava uz minimalni boljitak.

Oralni kortikosteroidi nemaju mjesta u liječenju artroze, ali zglobne injekcije depo–pripravaka suzbijaju bolove i poboljšavaju pokretljivost pri izljevu ili znacima upale. Ne smije ih se međutim davati u jedan zglob >4× godišnje.

Sintetski hijaluronani (analozi hijaluronske kiseline, normalan sastojak zgloba) se mogu injicirati u koljeno gdje znadu smanjiti bolove na duže vrijeme (do 1 god.); daju se kao serija od 3–5 tjednih injekcija.

Razna pomagala suzbijaju bolove i poboljšavaju funkciju kod spondiloze, gonartroze ili karpometakarpalne artroze palca, ali ih moraju pratiti specifični programi vježbanja. Pri erozivnoj OA razgibavanje u toploj vodi sprječava kontrakture. Dolaze u obzir i drugi postupci suzbijanja boli, poput akupunkture, perkutane elektrostimulacije i lokalnog utrljavanja (npr. kapsaicinskih pripravaka). Laminektomiji, osteotomiji i totalnoj artroplastici se pristupa tek kad zakažu sve ostale intervencije.

Za glukozamin sulfat, 1,5 g 1×/dan, i kondroitin sulfat, 1,2 g 1×/dan, se tvrdi da mogu smanjiti bolove i usporiti razaranje zglobova.