TRI GODINE RADA MOBILNOG PALIJATIVNOG TIMA DOMA ZDRAVLJA ZAGREB ZAPAD

U travnju 2016 počeo je s radom Mobilni palijativni tim Doma zdravlja Zagreb zapad( DZZ zapad), ovih dana navršava prvu godinu rada. To je drugi mobilni palijativni tim na području grada Zagreba, U Domu zdravlja Centar funkcionira jedan tim već nekoliko godina. U Istri mobilni palijativni timovi rade uspješno već cijelo desetljeće. I u drugim dijelovima Hrvatske rade palijativni timovi uspješno već godinama, npr  Vukovar, Požega, Pakrac... Rijeka ima i hospicij.

U Zagrebu sada rade tri tima, da li je to dovoljno za gotovo milijunski grad?

Članovi Mobilnog palijativnog tima  DZZ zapad su doktor medicine speciijaliste hitne medicine s magisterijem iz palijativne skrbi, prvostupnica sestrinstva s edukacijom iz palijativne skrbi, psiholog, volonter, a surađuju i sa socijalnom radnicom iz Centra za socijalnu skrb. Budući da su liječnici obiteljske medicine (LOM) oni koji liječe bolesnike od neizlječivih bolesti u svim fazama tih bolesti, od postavljenje dijagnoze pa sve do smrti , upravo je obiteljski liječnik taj koji treba tražiti pomoć palijativnog tima. Obiteljski liječnik vodi i palijativnu skrb svog bolesnika, a palijativni tim DZZ zapad radi specijalističku palijativnu skrb i uvijek je u kontaktu i dogovoru s  LOM. To je prvo pravilo rada mobilnog palijativnog tima DZZ zapad.  Kućna posjeta palijativnog tima traje najčešće i nekoliko sati,uključuje pregled pacijenta-procjenu stanja pacijenta,obiteljske situacija, razgovor sa obitelji, titriranje terapije (sveukupne), aplikaciju parenteralne terapije, njegu kože ,usne šupljine, planiranje skrbi(uključivanje zdravstvene njege u kući,ako već nije,nabava potrebnih pomagala-princeze, kreveta sa antidekubitalnim madracem), promjenu katetera, kanila, savjetovanje. Psiholog radi s članovima obtelji za vrijeme palijativne skrbi a i kasnije , u žalovanju. Dakle, velika je to pomoć obiteljskom liječniku, a preko volontera s kojim palijativni tim surađuje, pomoć su i često vrlo iscrpljenoj obitelji koja brine o bolesniku.

Zašto ipak obiteljski liječnici angažiraju palijativni tim tako rijetko? Često ih angažiraju prekasno, kad je pacijent već umirući. Mogu li oni sami doista uvijek osigurati svu potrebnu skrb svome pacijentu? I njegovoj obitelji? Da li stvarno imaju dovoljno vremena za palijativnog bolesnika, uz svu ostalu populaciju za koju skrbe? Imaju li svi uvijek sluha za palijativnu skrb? Da li čuju ono što im neizlječivo bolestan pacijent želi ili čak ne želi reći? Da li znaju razgovarati o umiranju? Znaju li sve o dobrobitima specijalističkog palijativnog tima za pacijenta,za obitelj i za društvo? To su pitanja koja si treba postaviti. U Zagrebu smo na početku puta u organizaciji palijativne skrbi iako je od početaka Hospicijskog pokreta kojeg je vodila prof Anica Jušić prošlo već 23 godine.

 Prema konvencijama Ujedinjenih naroda dostupna palijativna skrb je ljudsko pravo, a pružiti takvu skrb bolesnicima s neizlječivim bolestima je naša zakonska obveza. Svaki liječnik bez obzira na specijalnost treba imati palijativni pristup, omogućiti kvalitetu života neizlječivih bolesnika, a ne produžavati život  opterečujućim i agresivnim pod svaku cijenu. Palijativna skrb afirmira život a umiranje smatra  prirodnim procesom, smrt se ne ubrzava niti ne odgađa. Treba biti dostupna svim pacijentima bez odlaganja i bez obzira na njihovu platežnu moć.

Ivančica Peček dr med, spec obiteljske medicine

Dom zdravlja Zagreb zapad