Smatra se da više od  95% svjetskog stanovništva tijekom života doživi neki od oblika glavobolje. Glavobolja može biti difuzna, jednostrana, bilateralna ili lokalizirana po režnjevima (frontalna, okcipitalna, temporalna), a zbog svoje dužine trajanja i učestalosti znatno smanjuje radnu sposobnost i povećava troškove liječenja. Migrena je oblik primarne glavobolje koju karakterizira pulsirajuća bol jednostrano u trajanju 4-72 sata. U Hrvatskoj oko 400 000 stanovnika boluje od migrene koja je učestalija u žena (4:1). Njena učestalost osim o spolu ovisi i o dobi stanovništva te zahvaća najčešće mlado radno aktivno stanovništvo. Rad za kompjutorom,  zatvorenom uredu  te život u gradskom području jedni su od glavnih socioekonomskih čimbenika koji utječu na sve veću incidenciju migrene.

Dijagnoza migrene postavlja se prema anamnezi i kliničkoj slici glavobolje.  Pacijenti migrenu opisuju kao intenzivnu, pulsirajuću unilateralnu glavobolju, obično praćena mučninom, povraćanjem, fotofobijom i dr. Razlikujemo dva osnova tipa migrene:

1. Migrena s aurom- tipična glavobolja kojoj prethode prolazni fokalni neurološki simptomi : skotomi vidnog polja, parestezije, hipoestezija, smetnje govora (afazija), rjeđe motorički ispadi (kljenut). U jednom napadaju često kombinacija više simptoma. Najčešće nakon aure uslijedi glavobolja, iako nije nužno. Diferencijalno dijagnostički aura bez glavobolje može upućivati na tranzitornu ishemijsku ataku (TIA) stoga se u takvih pacijenata sugerira daljnja neurološka obrada.
2. Migrena bez aure: Ovaj oblik migrene javlja se u 80% slučajeva i najčešće je frontotemporalne lokalizacije. U djece i adolescenata glavobolja je često bilateralna, a ako se javlja okcipitalno zahtjeva dodatan oprez i obradu. U žena je migrena često povezana s menstrualnim ciklusom te se pad razine estrogena pred menstruaciju smatra jednim od uzroka nastanka migrene.

Patofiziologija migrene još uvijek nije dovoljno istražena, ali dokazano je da migrena nije vaskularna bolest, već neurogena sa sekundarnim promjenama u perfuziji mozga. Peptid sličan kalcitoninu (CGRP) i hipofizni polipeptid koji aktivira adenilil ciklazu (PACAP-38) pokazali su se važnim u napadu migrene. Njihovo oslobađanje uzrokuje vazodilataciju, povećanu propusnost krvnih žila, aktivaciju duralnih mastocita koji sadrže medijatore upale i dr.

Liječenje migrene može biti simptomatsko sa ciljem prekida napadaja ili profilaktičko u svrhu smanjenja broja napadaja. Simptomatska terapija uključuje nesteroidne antiinflamatorne lijekove (paracetamol, ibuprofen, ketoprofen, naproksen), neopioidne analgetike i triptane. Za liječenje blage do umjerene boli preporuča se paracetamol (max do 4000 mg/dan) u kombinaciji s ASK, kafeinom i dr. Triptani (agonisti serotonina) koriste se za liječenje umjerene do teške boli. Triptani (sumatriptan) ublažuju glavobolju unutar dva sata, a sumatriptan je u Hrvatskoj dostupan u obliku spreja za nos. Profilaktička terapija migrene rezervirana je za one pacijente koji imaju 2 ili više napadaja mjesečno.U lijekove prve linije pripadaju beta blokatori (propranolol), antagonisti kalcijskih kanala te antiepileptici (valproat, toprimat) i antidepresivi (amitriptilin). Novija terapija uključuje monoklonalna protutijela  na CGRP-receptor (erenumab) i CGRP (fremanezumab, galakanezumab).

Svakom pacijentu s glavoboljom treba isključiti mogućnost migrene, a ako anamnestički i klinički simptomi upućuju na migrenski tip glavobolje valjda započeti pravodobno liječenje te neurološku obradu.

Dunja Leskovar, dr.med.