ŠTO JE ALERGIJA?

Dolaskom proljeća počela je cvatnja prvih stabala (kao što su ljeska, joha, grab, breza, vrba i hrast) i biljaka (poput trava, kopriva, trputca te kasnije ambrozije) što je dovelo u ambulantama obiteljske medicine do povećanja broja novodijagnosticiranih i pogoršanja već postojećih alergija. 

No, što je zapravo alergija?

 

Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivamo antigenima ili alergenima. Antigen je zapravo svaka tvar koju organizam prepoznaje kao stranu i potencijalno štetnu, te protiv koje stvara specifična antitijela. Uobičajeni alergeni su različite tvari iz okoliša ili hrane, a najčešći su oni koji u tijelo ulaze dišnim sustavom iz zraka, dok su rjeđi oni iz hrane ili lijekovi. Dodir osjetljivih osoba s takvim tvarima potiče otpuštanje upalnih tvari iz stanica, npr. sluznica vjeđa i dišnog sustava, što uzrokuje simptome alergije. Alergija se stoga može smatrati neodgovarajućim ili izmijenjenim obrambenim odgovorom na tvari iz okoliša.

 

KOLIKO SU ČESTE ALERGIJSKE BOLESTI U HRVATSKOJ?

Alergijske reakcije vrlo su česte te gotovo svaka osoba ponekad tijekom života ima neku alergijsku reakciju. Alergijske bolesti vezane za neki organski sustav pogađaju 5-10% općeg pučanstva. Češće se javljaju među mlađom populacijom te u razvijenim zemljama. U Hrvatskoj se, primjerice, učestalost alergijske hunjavice procjenjuje na 7-10% općeg pučanstva, a astme na 3-5%, sa znatno višim postotkom u djece i mladeži.

 

ŠTO SVE UZROKUJE ALERGIJU?

Popis tvari na koje možemo biti alergični je vrlo velik. Gotovo svaka tvar iz okoliša može uzrokovati alergijsku reakciju, ali je većina tvari, na sreću, izaziva rijetko. Najčešći alergeni produkti su grinja kućne prašine, kućnih životinja (sastojci kože, dlake ili žljezdanih izlučevina), pelud, hrana (školjke, račići, kikiriki i sl.), lijekovi, konzervansi, aditivi hrani i pićima, plijesni, otrovi insekata i sl. Među tim tvarima neke su znatno češće odgovorne za nastanak alergija nego druge.

 

KOJE VRSTE ALERGIJSKIH BOLESTI POSTOJE?

U alergijske bolesti najčešće se ubrajaju alergijske bolesti dišnog sustava (alergijska hunjavica, astma, alergijski alveolitis), alergijski konjunktivitis, alergijske bolesti kože (urtikarija, atopijski i kontaktni dermatitis), probavne alergijske bolesti, alergijske reakcije na lijekove te anafilaktičke reakcije, osobito preosjetljivost na otrove insekata. Često se neke od tih bolesti javljaju udruženo u istih osoba ili nastanak jedne prethodi drugoj.

 

SIMPTOMI ALERGIJSKE BOLESTI

Simptomi koji pacijenta dovode u ordinaciju obiteljske medicine najčešće su učestalo kihanje, bistra sekrecija iz nosa, suzenje ili svrbež te crvenilo i otekline oko očiju, peckanje ili škakljanje u grlu i nadražajni kašalj. Navedeni simptomi obično su povezani s izloženosti alergenu te se pojačavaju pri dolasku u kontakt s istim, kao što je blizina stabla koje cvate, boravak u određenoj prostoriji te izloženost kućnoj prašini kod pacijenata koji reagiraju na prašinu, grinje, ili pak doticaj sa psima i mačkama (kod alergija na životinjsku dlaku).

Ponekad simptomi nisu tipični, već može biti prisutan samo dugotrajni nadražajni kašalj bez ikakvih drugih tegoba. Stoga je kod kašlja koji traje dulje vrijeme (tj. kroz period dulji od tri tjedna) uvijek potrebno razmišljati o dijagnozi novog alergijskog zbivanja.

 

 

POSTAVLJANJE DIJAGNOZE

Nakon kliničkog pregleda u ambulanti koji uključuje pregled ždrijela, nosa, auskultaciju srca i pluća, mjerenje saturacije kisika u krvi te spirometriju (sukladno procjeni liječnika), liječnik će kod pacijenata koji dotad nisu imali dijagnosticiranu alergiju uobičajeno tražiti laboratorijske pokazatelje alergije.

Krvne pretrage od koristi za postavljanje dijagnoze alergije su imunoglobulin E (IgE) koji se može napraviti u većini kliničkih laboratorija, no također i specifično određivanje RAST i RIST imunoglobulina na pojedine alergene koje se rade isključivo u specijaliziranim laboratorijima. Za dokazivanje alergije rutinski se još može napraviti bris nosa na eozinofile, što predstavlja dokaz alergijske reakcije na razini nosne sluznice i potvrđuje dijagnozu alergijskog rinitisa. 

Alergološko testiranje uobičajeno se radi na desetak najčešćih alergena i direktni je dokaz alergijske reakcije.

 

 

 

 

KAKO LIJEČITI ALERGIJE?

Izbjegavanje alergena

Nakon kliničkog pregleda i uvida u učinjenu laboratorijsku obradu moguće je postaviti dijagnozu alergije i pacijentu dati savjete kako se dalje ponašati. U terapiji alergijskog rinitsa (koji je najčešća alergijska bolest u populaciji) kao najvažnija mjera nameće se izbjegavanje alergena - pacijentu se shodno tome daju upute kako (ukoliko je alergen poznat) izbjegavati izlaganje čimbeniku koji izaziva alergiju.

KUĆNI LJUBIMCI

---

Sprječavanje alergijskih reakcija uzrokovanih reagiranjem na životinjsku dlaku (bilo pasa, bilo mačaka) također zahtjeva izbjegavanje kontakta s navedenim životinjama. 

Pratite peludni kalendar o sezoni cvjetanja biljaka. To je zapravo grafički prikaz peludnog spektra u zraku, a najčešće se izrađuje za razdoblje od godine dana. Zbog različitosti biljnih vrsta i različitosti početka cvatnje izrađuje se zasebno za svako biogeografsko područje. U peludnom se kalendaru nalaze informacije o razdobljima i promjenama koncentracija peludi te duljini cvjetanja pojedinih biljaka, a prati se i npr. preuranjena cvatnja biljaka zbog iznadprosječno toplog vremena.  Izrazito osjetljive osobe razviju simptome alergijske reakcije već pri niskoj razini peluda, većina osjetljivih osoba pri umjerenoj, dok pri visokim i vrlo visokim razinama sve osobe osjetljive na pelud razviju simptome alergijske reakcije, najčešće u vidu rinitisa.

 

Medikamentozna terapija

Sljedeći korak u liječenju alergija su, naravno, lijekovi. Tu prije svega spadaju tzv. antihistaminici, što su lijekovi koji uspješno suzbijaju simptome alergije i pacijentima donose olakšanje tegoba. Na našem tržištu je dostupno nekoliko oblika koji djelotvorno suzbijaju simptome alergije, olakšavaju i sprječavaju kihanje, suzenje očiju i kašalj.

Ukoliko se simptomi alergije ne smire na terapiju antihistaminicima, a pogotovo u slučajevima alergijskog rinitisa (tj. upale sluznice nosa), liječnik može preporučiti i lokalnu terapiju za alergijski rinitis - kortikosteroidne sprejeve za nos. To su lijekovi koji na razini nosne sluznice smanjuju alergijsku reakciju, smanjuju obilnu sekreciju iz nosa te ciljano djeluju na prekomjerno kihanje. Bitno je napomenuti da se ovi lijekovi ne preporučuju uzimati konstantno, već u periodima najizraženijih simptoma, budući da njihovo dugotrajno uzimanje može dovesti do oštećenja nosne sluznice, povremenih krvarenja iz nosa, a dugoročno i do smanjenog osjeta mirisa. 

---

U pristupu alergijskim bolestima najvažnija je komunikacija liječnika i pacijenta, tj. detaljno upućivanje pacijenta o prirodi bolesti, načinu uzimanja lijekova, mjerama koje pacijent samostalno mora poduzeti za izbjegavanje alergena te planiranje vremenskog intervala liječenja.