Koncept ortodontske terapije u ranom djetinjstvu temelji se na iskorištavanju rasta i razvoja orofacijalnog sustava. U mliječnoj i ranoj mješvovitoj denticiji mogu se liječiti progrdirajuće anomalije kao i one koje koče rast.

Ortodontska terapija u ranom djetinjstvu koristi se učinkom modeliranja skeleta ortopedskih i logopedskih intervencija u orofacijalnom području. Budući da se kod mladih pacijenata očekuje veliki rast , moguće je na vrijeme liječiti zaostajanje u rastu i progredirajuće anomalije. Prenošenje anomalija na trajnu denticiju, često se ona ublažava ili sprečava. Usto se smatra da se u mnogim slučajevima skraćuje ukupno trajanje terapije. Osobito važnu ulogu pri otkrivanju ovih anomalija i postavljanju dijagnoze ima opći ili dječji stomatolog koji se najčešće prvi susreće s djecom.

"Rana" terapija se preporučuje za ortodontske anomalije u mliječnoj ili ranoj mješovitoj denticiji koje progrediraju, dovode do kočenja rasta ili ih je teško liječiti u kasnijoj fazi. U to se, primjerice,ubrajaju progenija u mliječnoj denticiji s križnim zagrizom ili obrnutim preklopom, ekstremno povećana incizalna stepenica ili ekstremni oblici prednjeg otvorenog zagriza. Također se spominju poremećaji razvoja kod rascjepa nepca, usnica i čeljusti, anomalije u sklopu sindroma i traumatski uvjetovane ortodontske anomalije.