Kroničnim ranama nazivamo sve rane koje ne zacijeljuju do 8 tjedana, standardnim liječenjem rane. Najčešće su to ulcus cruris i dekubitus. Te se rane mogu javiti kao posljedica kroničnih bolesti (dijabetes, maligne bolesti), stanja lošije cirkulacije, dugotrajnog ležanja ili kao posljedica mehaničkog oštećenja kože (npr.opekline, ugriza psa, udarca oštrim predmetom i sl.) .

Njihovo liječenje može biti dugotrajno, ovisno je o načinu i vrsti liječenja, stanju bolesnika i redovitom previjanju. To može pacijentu predstavljati veliki problem, ali je bitno slušati upute medicinskog osoblja koje provodi liječenje i njegu rana. Liječenje i njega rana imaju bitnu ulogu u provođenju zdravstvene skrbi u zajednici jer je liječenje dugotrajno i u konačnici skupo. Liječnik i sestra su educirani za liječenje i njegu rana te je važno da osim bolesnika, savjetuju i educiraju i obitelj. 

U liječenju kroničnih rana bitan je izbor obloga, opće stanje bolesnika te liječenje boli i moguća upotreba antibiotika (ukoliko je prisutna infekcija). Bitna je redovitost previjanja, ali i obostrana suradnja i komunikacija. 

Previjanje rana može se vršiti svakodnevno ili 2-3 x tjedno, ponekad 1 x tjedno (ovisno o vrsti, veličini, sekreciji, čistoći rane, ali i o higijenskim uvjetima te prehrani pacijenta)  u ordinaciji, u kući bolesnika (kod nepokretnih i /ili teško pokretnih bolesnika) ili u težim oblicima rana, u bolnici.

Suvremene obloge za rane omogućavaju relativno brzo zacijeljivanje. To su hidrokoloidne obloge, alginati, obloge s aktivnim ugljenom, hidrogel i hidrofiberi. Neke od tih obloga sadrže i ione srebra koji dobro djeluju na ranu, ali treba paziti koliko se vremenski koriste. Njega rana (previjanje) uvijek započinje odstranjivanjem stare obloge, čišćenjem rane te stavljanjem nove obloge. Ponekad je potrebno ranu i tuširati uz eventualno korištenje neutralnih sapuna ili antiseptika. 

Bitno je tretirati i okolnu kožu, kako se ne bi rana širila ili se stvorile nove rane. Vrlo bitna je prevencija, koja je usko povezana s edukacijom bolesnika i obitelji, ali i o samim životnim navikama bolesnika i njegovoj suradljivosti.

Cijeli proces liječenja kroničnih rana evidentira se pisanim putem, ali i fotografijama, na kojima je bitno da se rana fotografira  uvijek s iste udaljenosti, pod dobrim osvjetljenjem i uz mjerno sredstvo kako bi se vidjela veličina rane te se tako prati njezino zacijeljivanje.

Kod pojave bilo kakvih promjena na koži, površinskih ili dubljih rana, obratite se svom obiteljskom liječniku.