Odlazak stomatologu noćna je mora mnogih roditelja. Veliki broj djece u velikom je strahu i otporu prema bilo kakvoj vrsti liječničkog pregleda, pa tako i stomatološkog. Strahovi kod djece nisu urođeni, već su stečeni, bilo prethodno negativnim iskustvom ili strahom prenešenim od roditelja. Obzirom da nisu prirođeni, možemo ih uspješno tretirati. Bitno je samo dijete na vrijeme pripremiti na situaciju koja ga očekuje te koju ne može izbjeći već se sa njom mora suočiti. Dentalna anksioznost može se izbjeći dolaskom u ordinaciju na vrijeme na prve preglede. Veliku ulogu u razvijanju dentalnog straha imaju roditelji. Ukoliko ne dovedu dijete dovoljno rano na prvi pregled te se dijete ne upozna adekvatno i na vrijeme sa stomatološkom ordinacijom, sa stolicom, sa stomatologom, sa instrumentima i materijalima te sa mirisima i zvukovima, prvo iskustvo može biti šokantno i traumatizirajuće. Također ako ne dovode dijete redovito na preglede kako bi se karijes uvidio na vrijeme te bi izrada ispuna bila minimalno invazivna i minimalno bolna, može se razviti strah. Veliku ulogu u razvoju dentalne fobije imaju roditelji i djedovi i bake koji plaše svoju djecu odlaskom stomatologu i injekcijom kako bi zadobili djetetovu poslušnost. Direktnim izražavanjem svojih nesigurnosti i strahova pred djecom roditelji mogu uvelike poljuljati djetetovo samopouzdanje i hrabrost prilikom odlazaka na preglede. Sa djetetom je potrebno puno razgovarati prije samog odlaska stomatologu. Potrebno je objasniti kuda se ide, iz kojeg razloga se ide, objasniti djetetu da je to za njegovo vlastito dobro, ukoliko se situacija ne riješi sada kasnije će biti još bolnija jer će karijes progresirati u dubinu i širinu. Dijete mora znati da ima kontrolu nad zahvatom, da može dignuti ruku ili pustiti glas i zaustaviti terapeuta, na taj način dajemo mu osjećaj kontrole nad situacijom što umanjuje anksioznost i strah od nepoznatog zahvata. Rad u djetetovim ustima direktna je invazija na njegov osobni prostor. Ako dijete nije prihvatilo terapeuta te u njega ne polaže povjerenje, pružati će otpor prilikom stomatološkog zahvata. Najprije moramo zadobiti djetetovo povjerenje. Dijete se u ordinaciji mora osjećati sigurno. Za pripremu mogu poslužiti brojni video uradci na kanalu youtube, priče i slikovnice, no najveći učinak postižemo razgovorom sa djetetom, redovitim dolascima u ambulantu te minimalnim zahvatima u početku (četkanje, profilaksa, fluoridacija) kako bismo djetetu stvorili pozitivnu asocijaciju na odlazak stomatologu odnosno dali uvid da odlazak stomatologu ne mora nužno biti bolan. Prilikom izrade samog zahvata u kontroli boli pomaže nam lokalna anestezija. Djetetu je potrebno objasniti kako će pod utjecajem anestezije zub „zaspati“ te ništa neće osijetiti. Veliki broj djece prihvaća lokalnu anesteziju, što uvelike pomaže pri izradi samog zahvata, te stvara kod djece uvid da zahvat ne mora biti bolan. Ponavljanjem pozitivnog iskustva odlaska stomatologu i izrade ispuna pod anestezijom mozgu šaljemo signale o pozitivnom iskustvu te mozak stvara nove veze pri asocijaciji na odlazak stomatologu. Samo ponavljanjem pozitivnog iskustva možemo umanjiti dentalnu anksioznost i strah od odlaska stomatologu.